Povodom Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje ove godine na malo duži put od 390 km kreće 26 biciklista i 5 osoba u pratnji. Na okupljanju u centru Dugog Sela u ranim jutarnjim satima došli su nas ispratiti predstavnici Grada, medija, donatori i naše obitelji.
Nakon kratkog obraćanja svim prisutnima našeg glasnogovornika i organizatora Branka Goleša krećemo prema Rugvici gdje nas dočekuju predstavnici Općine Rugvica i uz pozdrave i lijepe želje ispraćaju dalje prema Sisku. Tijekom dva sata vožnje do Siska nas prati kiša, mokra i blatnjava cesta te upravo takvi dolazimo u Hotel Panonija na okrijepu i presvlačenje. To je ujedno bila i najteža ruta cijelog puta jer voziti bicikl na 7 stupnjeva, mokri i pothlađeni od vjetra, zna poprilično iscrpiti. Poslije kratke pauze na kojoj smo se okrijepili toplim napitcima te sportskim čokoladicama i sokovima koje su nam donirali Polleo sport i naša Dugoselska HVIDR-a nastavljamo dalje prema Lonji. Nakon ukupnih 95 km vrijeme je za dužu pauzu i ručak. Logistika je imala pune ruke posla i čak tri kvara na biciklima su otklonjena za vrijeme ručka.
Na sljedećih 80 km radimo još pauzu u OŠ Jasenovac gdje nas je dočekao ravnatelj Branko Šepović koji nas je okrijepio domaćom rakijicom, kavom i čajem.
Malu dužu pauzu radimo u selu Paklenica poslije Novske gdje nas prekrasno dočekuje obitelj Drage Došlovića sa toplim napitcima i domaćim kolačima. Vidno iscrpljenim biciklistima nakon ovakvog dočeka vraća se elan i ostatak puta do Rešetara po mraku svladavaju bez problema.
Na vožnju sljedećeg jutra krećemo po prekrasnom sunčanom, ali hladnom vremenu. Temperatura od 2 stupnja nas prati brdovitim putem prema Požegi gdje radimo prvu pauzu. Do ručka u Našicama je ostalo 50 km i Papuk koji smo uz pomoć naše logistike svladali brzo i uspješno. Na ručak u Našice dolazimo čak sat vremena prije od predviđene satnice. Nakon ručka put do Belog Manastira nam otežava iznimno jak vjetar koji nas je prisilio da napravimo i jednu neplaniranu pauzu u Belišću. Zadnjih 27 km do Belog Manastira vozimo lokalnim cestama uz prekrasna slavonska polja i jako lijep zalazak sunca. Tamo nas čeka domaćin Tomi koji vodi Mađarsku kulturnu udrugu Pelmonoštor. Smještaj je hostelskog tipa i u sobama je smješteno 8 do 14 osoba, što daje posebnu čar druženju i zajedništvu.
Nedjeljno jutro je hladno i maglovito, ali do odredišta je samo 60 km, a znamo da nas na odredištu čeka drugi dio naše logistike koji to jutro dolazi vozilima po nas iz Dugog Sela. Vožnja je prošla bez posebnih pauza tako da je željena tabla Vukovar bila ubrzo vidljiva. Nakon slikanja kod table jurimo još 1 km dalje do crkve Gospe Fatimske gdje sudjelujemo na misi zadušnici koja je dio komemorativnog programa u spomen na pad Borova naselja, koji je bio 19. i 20.11. Nakon svete mise okrjepa i susret s dragim prijateljima iz Dugog Sela. Velika pohvala koledaricama KUD-a Preporod koje su nam pripremile kolače, kiflice, štrudle, mezu... Poslije smo još obišli Memorijalno groblje, Ovčaru, Spomen dom Ovčaru, vodotoranj te ručali u jednom od najljepših restorana u Vukovaru. Hvala Domestic house Lola na gostoprimstvu.
Na samom povratku naša velika karavana je stala kod spomen obilježja "kukuruzni put" na jugozapadnom prilazu Vukovaru. Ime „Kukuruzni put“ odnosi se na
veći broj poljskih puteva kroz kukuruzišta koji su vodili od vukovarskog prigradskog naselja Lužac do sela Bogdanovci. „Put spasa“ bio je žila kucavica za okupirani Vukovar jer su se tim putem dobavljali hrana, lijekovi, medicinske potrepštine, streljivo i svježe ljudstvo, a izvlačili su se najteži ranjenici. Prvog listopada 1991. godine agresor je okupirao selo Marinci, ostavivši time Vukovar u potpunom okruženju sve do prestanka organizirane obrane grada u studenome.
I tako je završio naš mali križni put koji već godinama organiziramo u čast naših branitelja i svih onih koji su poginuli u tom periodu stvaranja naše slobodne Republike Hrvatske. S posebnim emocijama se sjećamo i našeg sugrađanina Željka Galovića po kojem ovaj naš maraton već 6 godina nosi ime. Velika zahvala obitelji Galović koji nas podržavaju svake godine kao i našim dragim prijateljima i donatorima:
GTP MARIĆ
GRAD DUGO SELO
KEMOKOP
BENCI PROM
FIZIOSPORT BAMBIĆ
RADIONICA ŠTIVIČIĆ
OPĆINA BRCKOVLJANI
VIVA SPORT
FOTO STUDIO TIME
CAFFE BAR VOX
GRC GRUPA
TRGOPROM KOZINA
JURIŠIĆ GRADNJA
HVIDRA
IG GRUPA
AKM BOKUN
FINDRI I ZETOVI
GIDRAN
AUTO SERVIS PAJEK
DJEČJI VRTIĆ VRAPČIĆ
CAFFE BAR MIRNI KUTIĆ
OPĆINA RUGVICA
IGP KAJBA
AIM GRADNJA
Tomislav Mažar
predsjednik BK Dugo Selo 2001.
